četvrtak, 20. travnja 2017.

Što obući na posao?/ What to wear to work?



Na godišnjem sam i ne oblačim se za posao ovaj tjedan :)
No imam slika outfita koje nisu došle na red, a ova je slikana kad je bilo hladno  skoro kao i danas, pa ima smisla da bude objavljeno.

Dakle, kako je danas jedan ljuplki jesenji dan, s oblacima i vjetrom, vjeujem da svi nosite barem jedne duge rukave. Ja nosim i zimsku jaknu, makar sam ju već oprala i spremila za jesen.

U zadnje vrijeme počela sam češće nositi sakoe, mada neke imam već jako puno vremena, no nekako ne dođu na red. Ovo je bio dan kad je jedan sako dobio svoj šansu, a nosila sam ga na crnu, deblju haljinu kratkih rukava, crne grilonke i crne gležnjače.
Pašmina je dar iz Maroka odnedavno, pisala sam u postu o paisleyu o njoj.

Zapravo sam si izgledala jako ozbiljno nekako u ovome, sako baš voli uozbiljiti kombinaciju, što uopće nije loša stvar. Staviš sako i na neposlovne stvari i izgleda dobro.

This week I'm on vacation and don't wear outfits that should be on my blog :)
I do have a couple of them pictured before, that didn't have a chance to be posted.

So, today, an outfit I wore a couple of weeks ago when it was cold(er): a thicker black dress with short sleeves, black tights and ankle boots, and pinkish blazer with pashmina with similar colour(s).
I wrote about it in my previous post on paisley.

I looked very serious to myself in this, the blazer tends to give this serious note to the outfits, no matter what you wear under it. That is not a bad thing at all; you can wear not to business oriented clothes and a blazer, and look good for work.



petak, 14. travnja 2017.

Koliko vam traju tenisice?/ How long do your sneakers last?

Kakvi ste s tenisicama? Živite u njima, idete na posao, ne nosite uopće osim kad idete u prirodu? Uopće ne idete ni u prirodu? :)

Imam dva para tenisica za trčanje, od kojih jedan par ima skoro 10 godina, kožne, sad ću glumiti gospođu od 70 godina i reći "iz vremena kad su se stvari radile tako da traju!". Odavno ne trčim u njima ali super su za hodanje. Umrijet će do ljeta, prognoziram.
Otkad imam psa, nekišna i ne zimska razdoblja najčešće u šetnjama provodim u tenisicama.

Osim tih kožnih, imam jedne starke, koje nisu za park, i dva para platnenih, imaju mislim 4 godine, koje nosim i perem u mašini i nosim i perem i nosim i ovo ljeto će im, također, biti zadnje. Naravno da će tri para u isto vrijeme umrijeti. Tako to voli biti.

Prošli tjedan sam kupila nove, fuksijaste, za topli i suhi period. Očekujem da sam do 2020. mirna :)
Koliko vama traju i koliko često ih mijenjate? Nosite li ih dok se ne raspadnu, kao ja?

Do you even own a pair of sneakers? Do you live in them, go to work in sneakers, or just wear them for sports and outdoor activities?

I have a few pairs, and three of them will die till the end of upcoming summer.
It is ok, one pair is more then 10 years old, and two  linen ones are with me almost four years.

Since adopting a dog, I wear sneakers whenever it is not raining or snowing or when it is not freezing outside. And I wear them till their very death,

Last week I bought a new par, fuchsia linen sneakers, I expect they'll be good til 2020. :)

How often do you change them?

ponedjeljak, 3. travnja 2017.

Što obući na posao?/ What to wear to work?



Ovo je kombinacija iz prošlog tjedna, na dan kad je ujutro bilo jako, jako hladno, a na povratku s posla sam skidala sve sa sebe jer je dan prešao u ljeto.

Povratak zime vratio je i debele čarape, i duge rukave, šalove.. što još? da, kapute.
Uglavnom, pokrivena od glave do pete.
Ovo mi je jedna od dražih majica, i ovdje je još super čista, no dok ovo tipkam, na meni je jedna krasna fleka od ulja jer mi je pala kap ulja iz moje salate. Iskreno se nadam da će se maknuti s moje majice, inače ću morati nositi neke velike ogrlice i lančiće s njom.
(do objave ovog posta, mrlja je nestala, hvala modernim deterdžentima!)





This outfit was taken last week, on a day when the morning was very cold, with frost, and by the time I finished my work, I was throwing away my clothes because it was so warm.
Since we've had a tiny period of winter days last week, this was a day when I wore a grey tube skirt and light green shirt. I was like wearing gold necklaces with it, I think they are a good combination.

I've paired it with black tights and a pair of brown brogues.

While having lunch at work I managed to drop a bit of salad on this pullover and was mad at myself, but I must thank modern detergents because they have saved my pullover from a grease stain.


četvrtak, 30. ožujka 2017.

Vikend./ Weekend.


Dolaskom sunčanijih dana iskoristila sam priliku za češće odlaske na Savski nasip.
Ako ne znate ništa o nasipu, sagrađen je nakon velike poplave 1964. kad je poplavljen uži dio grada, a danas je prostor za šetnju i rekreaciju, košene livade (retencije) su od obale Save do nasipa, a sam nasip je je na vrhu pošljunčan, s rasvjetom i klupama. U ovom dijelu nasipa kojim se ja krećem, rijekto kad sam bila sama, a išla sam po njemu u razna doba dana, i šetati psa, i sama šetati, i brzo hodati, trčati i voziti bajk.
Prepun je ljudi, svatko se nečim bavi, i zapravo je baš lijepo vijdeti toliko ljudi da su vani i da se bave nekom vrstom tjelovježbe.

Čika ima (već) 10 mjeseci i nije više beba, i dolaskom proljeća počela sam raditi na (svom) povjerenju i puštanju s lajne. Ljudi vole dijeliti savjete oko psa, kao i za bilo koju drugu temu, za koju ne tražite savjet, i super su mi kad savjetuju da se psa pusti da bez lajne ide parkom (kažnjivo). Osim što komunalni inspektori zaista ispisuju kazne za pse bez lajni, pas, barem moj, jako jako voli sve ljude i javlja se skoro svima, pogotovo djeci, a voli i mačke i ptice i drekove. Nije fora, i zato je odlazak u prirodu puno bolja opcija.

Osim toga, na nasipu vježbam pozivanje i vraćanje, i mogu reći da to funkcionira sasvim dobro. Ona trčkara okolo, skužći ptice pa ih ganja, sretne psa pa se igraju, i vrati se i prati mene. Ako vidi da se netko približava stane ispred mene i ozbiljno laje, hrbat joj se nakostriješi :) i strašno je ozbiljna u svom poslu.

Šetnje po nasipu pašu i meni, imam sat dva vremena za svoje misli, sunce i zrak tjeraju na dobro raspoloženje, i doma se vratimo umorne i zadovoljne.
U petak prije posla smo otišle same i išetale se, no u subotu su s nama išli još dva psa i jedan čovjek. To je bilo veselo, tri psa u mom malom autu. Razmišljala sam kako ih nagovoriti da uđu, jer s Čikom uvijek bude pregovaranje oko ulaska u auto, no čim sam otvorila vrata, ova dva velika psa su uskočila u auto i smjestila se.

Labradorica i mješanac belgijskog i njemačkog ovčara su Čikini prijatelji iz psećeg parka, i kopira ih kad god ima prilike, trči kud i oni, laje kad i oni, i naravno, kad je labradorica skužila vodu, svi troje su u galopu krenuli prema Savi. Čika do sad nije pokazivala interes za vodom, i šetale smo dosta puta pored rijeka, i nikad nije krenula na vodu. Malo me je bilo i strah, jer šta ako skoči u Savu i voda ju odnese? (da, znam).
Uglavnom, ovčar, koji nikad dotad nije ulazio u vodu, skočio je, naravno. Čika se survala za njim niz obalu, a odabrali su najstrmiji dio za spuštanje, naravno. No njoj voda nije bila napeta, pa je odlučila bavit se alpinizmom i tražiti načine kako se spustiti i popeti po najzahtjevnijim dijelovima.

Nakon što sam ju dozivala i prijetila 5 minuta, odustala sam jer sam shvatila da je moj pas dovoljno pametna da se zna popet i spustit, a bila je presretna i trčala je u krugovima kad bi se uspjela popet nazad na obalu.
Mozart, mješanac ovčar i Čika imaju neki odnos iz meksičkih sapunica, i onda gospodična njemu otme lopticu iz usta i ispadne joj ravno u Savu. Mislite da je išla po nju? Ne pored Mozarta. On se spustio do obale, odabrao put kroz grmlje i kamenje, jedva našao njenu lopticu, dok je Čika sjedila na kamenu i rašpala kandže. Mozart glumi viteza :)

Na kraju, dok su ljudi sjeli na kavu, pokušala sam pojesti jabuku, koju ovi psi inače ignoriraju. Ali glad ne pita.
Tako su me intenzivno gledali da sam im prvo svakom dala po komadić, da bi na kraju pojeli cijele dvije jabuke, s košticama i svim.
Skoro tri sata, ne znam tko je na kraju bio umorniji, psi ili ljudi :) ali znam da nem je bilo divno  u prirodi.


Having more sunlight and less winter days made me crave for more outdoor time.
When there is an opportunity, I take Chica out for a walk along the river Sava bank.
It is actually an embankment built in 1964 after major flood hit the town. Now, it is a big place for many people with dogs, bikes, skates etc where they spend time recreating.

Last Friday I took my dog for a walk before work, in the morning, when there are not so many people, but on Saturday we took dog friends and people friend with, and went for a several hours long walk with three dogs.

My dog, who never showed any intention to check what the river is, ran after the Labrador, who practically flew into water. Well, for Chica it was more fun trying to get to the water, without jumping into it, and then finding the way to climb up again.
I was nervous at first because I was sure the river will be too strong for her and she will be drawn. Of course this didn't happen.

They ran and caught tennis ball, and lost some (Chica), and run some more.
And by the time humans sat down to have a coffee, I wanted to eat an apple. None of these three dogs like apples, but when in hunger, things change.
They looked at me and the apples so intense I had to give them, first a few bites, then both apples, and they ate them all.

After almost three hours, I don't know who was more tired: dogs or people, but I know we all had a great time.
}, 10);