ponedjeljak, 22. kolovoza 2016.

Čikin život./ Life of Chica.

Ovaj tjedan Čika će napuniti tri mjeseca. Kod mene je mjesec dana (već! samo! Čini se ko pol godine :) )
Mislila sam jednom- dvaput mjesečno složiti post o Čiki, prvi mjesec očito nisam stigla dva posta, pa slijedi jedan s više slika- pripazit ću u budućnosti da ne bude toliko slika u jednom postu. Danas se jednostavno nisam mogla odlučiti.

Čika raste ko germa. Pokušavam ju vagati svaki tjedan, i za sada školski dobiva kilu na tjedan, i jučer navačer je imala ravno 7 kg. K meni je došla s nepune 4 i ispada, baš kako mi je veterinarka rekla, da će kroz mjesec dana, dok se opet vidimo, ona poduplati svoju težinu, što mi je zvučilo nemoguće.

Prvih tjedan- dva prošao je u obostranoj prilagodbi, nije ni njoj bilo lako iz legla s još devetoro štenadi migrirati u stan gdje je svaka druga stvar bila "ne!" za gristi ali mislim da postaje sve lakše (njoj).

Pregrizla mi je kabl za laptop, moj propust jer sam ga zaboravila spremiti. Inače, stan nikad nije bio ovako pospremljen, sve ima svoje mjesto, sve su cipele spremljene, nema odjeće po stolcima i foteljama, nema kablova po podu.
Sad je većinom i prošla faza griženja svega, ili je bar smanjena na minimum. U jednom trenutku zapešća su mi bila izgrizena, izgrebana posvud, par hlača mi je stradalo jer se ona bacala na moje noge u šetnji i tak.

Baca se i sad ponekad, sad se to ponašanje ignorira pa brzo prestaje.
Ima pseće društvo i bolji društveni život nego ja. 
Od male splašene Čiki pretvorila se u znatiželjnu Čiku koja voli cijeli svijet i sve ljude i sve pse, što je i super i ne tako super u isto vrijeme, jer kao što možda znate, nisu svi ljudi dobri (ni psi, nažalost).
Većina ljudi ju voli i mazi kad im se zaleti pod noge (osim jedne babe kojoj je polizala nogu, pa je ova poludila, jer nju baš ta noga boli a ova joj liže nogu).
Jedno jutro u šetnji pas bez vlasnika natjerao ju je pod bicikl, i to je bio stres (i meni i njoj). Izgledalo je strašno, zvučalo je grozno. Srećom, više je zvučalo grozno nego što je bilo štete. Imam određeno mišljenje o ljudima, koji pse same puste da se prošeću.



Ponekad imam osjećaj ko da je Čika Rosharchov test, svatko u njoj vidi nešto drugo. Kao i za sva pitanja, ljudi tako dijele mišljenje i za moga psa. Govore mi koja je pasmina. Za sada, Čika je labrador, haski, tornjak, škotski ovčar, posavski gonič i, po zadnjem, beagle.
Ona je zapravo 6 u1! :)

Veterinarka je procijenila da će narasti do težine 18-20 kg (srednja veličina), no poznati i nepoznati se uglavnom slažu da će biti veliki pas ( pogledaj joj cape, kažu mi) i to negdje oko 40 kg.
S obzirom da zapravo 6 pasa čuči u tom malom tijelu, sad kužim zašto ju čeka 40 kila ;)

Uzet će u usta sve. Drek, lešine ptica, drek, lišće, grane, travu, vrećice, kaen, perje, grumen zemlje, plastične otpatke, sinoć, na primjer, malu bočicu konjaka ispod lupe. Ja idem za njoj, pohvaljujem ju za sve što je "našla" i nagrađujem poslasticama. Ima dana kad izgledamo ko smetlari, ona nalazi smeće i jede nagrade, ja hodam punih džepova perja i stakla do prve kante za smeće.

Skužila je ptice i iz beblje faze "vidi ptice!" nekako se promijenila u "ptice, moje ste!" i zaletava se na golubove i vrane, koji za sada bježe brže nego što ona skače, a ona skače užasno smiješno.S obje prednje noge u isto vrijeme se digne u zrak, i onda žbam! u travu.

Strašno je mazna i vezana. Ima potrebu imati me na oku cijeli božji dan, ako je ikako moguće da postoji fizički kontakt. Kad bivša vlasnica mačka, ovo je čista suprotnost. Moj mačak je uglavnom imao stav "fuck you, human!" i nakon hranjenja bi se razišli. Ova je oduševljena svaki put kad me vidi, točno da izađem iz kade ili kad odem baciti smeće ( a tek kad dođem s posla!). Gdje god da se smjestim, ona dođe leć kraj mene i moram priznati da sam se navikla i sad mi paše.


Neki dan sam probala raditi jogu dok je ona budna, ne znaš što je bilo zanimljivije, mat ili ja, pa je bila posvuda u isto vrijeme, a svaki put kad bi bila blizu moje glave, žvakala mi je kosu. Jel i vama drugima kućni ljubimci skaču po vama dok pokušavate vježbati doma?
Kosa joj je fetiš, rekoše mi ljudi da štenad grize kosu jer ih podsjeća na majku. Grozna mi je kosa, moram odrezati konkretan komad je je suh i ižvakan.

Stalno je pod nogama, kuhanje objeda je izazov, krećem se kroz kuhinju kao kroz vodu, usporeno, jer ona radi osmice pod nogama i želi sve probati. Jučer je lizala luk, Bedača :)

Stalno su joj uši preklopljene i jako mi je smiješna u ovoj fazi kad joj je tijelo asimetrično i pola je preveliko.
Mijenja boju i svijetli po glavi, zanima me koje će šare na kraju imati.
Sretna prva tri mjeseca, Čika! <3




This week Chica is turning 3 months. she's been living at my place a month (already! or only one moth! how time passes, it seems like it's been 6 months).
I've planned to write a post or two each month, but didn't manage the first month so this post will be slightly longer with more photos because I simply couldn't decide which photos to post.

Chica is growing, a kilo per week. I weighted her last night, she is 7 kg. The veterinarian told me she
will double the weight in a month, I didn't believe her.

First two weeks passed by in adjusting, on both sides. I suppose it wasn't easy for her to leave her mother and brood and come into a flat. It is better now, she loves the place and if only she would stop chewing cables, that would be great. My laptop cable is gone, she chewed it one day when I wasn't fast enough. My flat has never been so tidy, everything is put in it's place, and that is the only way the keep the dog away from it.


From a scared little puppy she grew into a happy puppy, she likes every human being and all dogs.
She is lovable and she grew on me. she need to know where I am each and every minute, and needs to be close by.

I've tried doing yoga a few days ago, she she was awake. I don't know whether she liked the mat or me more, she was everywhere at the same time, and every time my head was on the mat, she chewed my hair.
I was told puppies do that- chew the hair, it reminds them of their mother. I have to go cut my hair, it sis chewed a little too much.
Chica has better social life then I do. she likes playing with other dogs.
One morning there was a dog without the owner in the park, and the dog chased Chica right  in front of the bicyclist. It was a drama, she was screaming, the guy on the bike was in shock, the dog without the owner was still trying to play with her..luckily for her, there was no damage. And I've created an opinion on dogs without their owners, who let their dogs go to walk all alone.

For some reason, it seems Chica is something like a Rorschach's test to random people on our walks. They need to tell what sort she is. By now, she is Collie, Labrador, tornjak (Croatian dog breed), husky, a sort of another Croatian hound dog breed and the newest on, a beagle. She is actually 6 in 1! It explains her weight gain ;) and also her need to put everything in her mouth. 
She'll eat any thing she'll see. Anything! I walk beside her and and every time she's onto something, I laud and give her a treat. Some days I feel we are like garbage people, she finds garbage and then has treats, I walk with her and carry all the garbage till the first garbage can.
Regarding her size, the vet told me she'll be 18-20 kg, but people around me tend to inform me she is going to grow much bigger, according to her paws. So, maybe 18, maybe 40 kilos. we'll see :)

She finds bird interesting, and from a puppy who just looked at them, she's turning into a dog who looks at them with a more dangerous look. 


She's in the period where half of her body is too big, I love her big overlapping ears.
Happy first three months, Chica! <3



srijeda, 17. kolovoza 2016.

Što obući na posao?/ What to wear to work?

Super su mi ove promjene vremena kad se prvo kuham i onda preko noći dolazim do pletenih kardigana za nošenje idući dan. Lažem, nije mi super.
Pravim se da ovo nije prijelazno razdoblje (već) nego da je ljeto s pauzom.

Razmišljala sam danas, opet, o kvaliteti odjeće danas i pokušala sam se sjetiti kad su ove hlače kupljene, i ispalo je da su kod mene već 4 godine. s obzirom da su kupljenje u H&M za neke male pare, mislim da su 4 godine sasvim ok vrijeme za isplativost nekog komada odjeće. I nije da će sutra propasti hlače (valjda).
Majica je, a to se teže vidi na slikama jer, mada je jutro bilo sivo i oblačno, majica blješti ko da sam se slikala na nekoj rivi po zvizdanu, prugasta bijelo- svijetlo zelena.
Nije mi lako uvijek naći majice od pamuka, viskoze ili svile, ili neke slične kombinacije + bambus ili liocel, i našla sam se u Reserved majica. Da, ima tamo i brdo poliestera i ostalih poli i estera, ali imaju i pamučne, ugodne, za posao. Samo treba malo kopati i tražiti.

Lak za nokte mi je u boji hlača, rado bih sad rekla da je to planski ali nije. Ne znam baš večer prije što ću nositi ujutro na posao.

Danas minimalno nakita i šminke: ručni sat, obični crni, male srebrne naušnice štipalice i od šminke, osim pudera, rumenila i maskare, danas je Sephora chubby kajal za oči boje zlata.

I so like these weather changes, when one day I wear summer clothes and the next day I wear winter cardigans. I lie, I don't like such sudden changes at all. I just hope this is not already pre- fall season, and really hope my upcoming vacation will be still in summer.

I was thinking about quality of clothes this morning (again) and I tried to remember when were these trousers bought, and it turned out I have them for four years now. I think, four years of time is good value for money, and they wont ( I hope) shed apart right today.
And since I try to wear, when talking about t shirts, only cotton, silk, bamboo or viscose, it can be difficult to find such t shirts because there is so much polyester hiding in things, you'd thought at first, were pure cotton or viscose. I've found Reserved store to be quit good with their cotton t shirts offer, especially work- related t summer t shirts.

I've recently bought this dark blue metallic nail polish and I'm very happy with the purchase.
Jewelry and make are minimalist today: a plain black leather watch, silver clip earrings and, beside mascara, a blush and the powder, Sephora chubby eye kajal in gold.


utorak, 16. kolovoza 2016.

Lika

Prošli tjedan zaletila sam se jedan dan u Liku. Bio je plan ostati duže, no planovi i postoje da bi se pokvarili, pa je na kraju ispao jedan dan, no ulovila sam divan sunčan dan, gužva je bila prihvatljiva na autoputu i sve je bilo baš kako treba.

Ja volim groblja, umiruju me, volim se šetati grobljima i iščitavati priče iz informacija koje stoje na pločama, gledati koja su imena bila česta u kom razdoblju, i kako se uređenje grobalja uopće razvijalo. Sad kad sam to rekla, moram reći da nemam inače potrebu stavljat ovdje fotografije s groblja, ali kad sam prošli tjedan otišla na jedno ličko, dočekalo me ovo sa slika:




Last week I drove to Lika region. The plan was to stay longer, but plan exist to be ruined, so it was one day but it was a good day. I've had a great weather, not to much of a traffic on a highway and everything was just as it should be.

I like cemeteries, they make me calm. I like walking along the graves reading the names that were popular back then, and imagining stories that once were vivid and alive. that being said, i must say I don't usually have an urge to post cemetery pictures here (or anyplace else), but when I visited a cemetery in Lika, this is what I saw first:

 Zar nije dojmljivo? Da je širi kadar, vidjeli biste vatrogasna kola i dečke koji idu okolo i kose travu, te ju spaljuju. No, ni ja isprva nisam vidjela sve te detalje, samo gomilu dima koji izlazi iz zemlje oko starih grobova.
Da još malo ostanem na temi grobova i priča, ovo mi je jako drag nadgrobni spomenik. Kao što vidite, radi se o čovjeku koji je zadužio zajednicu jer je davne 1905. dovezao prvi bicikl u Pazarište :)
Mislim da bi i takve stvari trebale stajati na spomenicima, osim standardnih osobnih informacija, neke koje pokazuju kakav je tko bio i što je učinio. "Pekla je najbolje kolače"; "Objasnila je što radi cijepljenje ljudima"; " 20 godina dobrovoljno darivao krv".




Isn't it impressive? On the other side there were firemen and people cutting grass and burning it, but I only saw that later. First only I could see was the smoke coming out from the very old graves.
When talking about gravestones, i wish there would me more personal information, besides the names and dates. "She baked the best cookies"; " She explained what vaccines do"; "He donated blood for 20 years" etc.
And every time I visit this cemetery, this headstone makes me smile: it says this was the man who drove the first bicycle in 1905 to his community.

Ok, enough with cemeteries. every time i visit like I'm amazed with nature. In the picture below we stopped the car to enjoy the view, I saw bear's poop on the ground. I suppose bears come here to enjoy the view, too.

Ok, dosta o grobljima. Svaki put kad odem u Liku, uvijek me se dojmi priroda. Surova i prelijepa u isto vrijeme. Dok smo stali da vidimo malo Liku, naišla sam na medvjeđi drek, pa pretpostavljam da i medvjedi vole pogledati rijeku Liku tu i tamo i diviti se bojama i prirodi.
 Ovo je Velebit. Ako ne znate za njega inače, to je ona planina koja je sudjelovala malo i u GoTu./

This here is Velebit mountain. Maybe you saw it in Game of Thrones series

Bila sam na livadi, puhao je topli ljetni vjetar, biljke su se njihale u tišini, sunce je peklo. Nabrala sam ovo cvijeće s druge slike, plavo pikavo. Već godinama planiram ubrati par biljčica, sad će mi to biti jesenska/ zimska vaza cvijeća. Triput sam zaboravila što mi je u vrećici u gepeku i sva sam se ispikala. Divno je cvijeće :) ( i ne znam kako se zove).

Nadam se da ste produženi vikend proveli dobro, uz odmor i lijepo vrijeme. Ja se nadam da nakon Gospe neće nužno odmah doći do apsolutnog zahlađenja i jesenjih kiša, jer moj godišnji tek počinje uskoro.
At the end, I walked the fields and enjoyed the silence. The sun was strong, the summer wind blew, I watched the flowers and picked the blue spiky ones.
For years I planned to pick these flowers and always forget. Now it will be my autumn/ winter flower vase.

četvrtak, 11. kolovoza 2016.

Što obući na posao?/ What to wear to work?


Ovo je uslikano prije ovog hladne fronte, nije mi do golih nogu više danas :)
Zapravo, plan je bio nositi bijelo šarene sandale na punu petu koje sam kupila krajem prošlog ljeta i nisam imala prilike iznositi ih, ali sva moja obuća je složena uredno u kutijama u špajzu, a trenutno zbog psa je sve živo u špajzi da ne bude na dohvat šape njoj, tako da uopće nisam mogla naći željene sandale.
Haljina je kupljena prije par godina u Mani, i ispala je super kupovina. Viskozna, fino pada, lijepo je strukirana, milina. Nosila sam ju već prije i na blogu, ovdje.
Sandale su Bata, koji mi se unazad par godina isprofilirao kao jedan od dražih dućana obućom.
U njima sam prošlo ljeto prehodala Beč, svaka kuna im se isplatila.

Neki dan sam bila s prijateljicom u Deichmannu, i tamo smo obadvije godinama rado kupovale. Nno, nešto se desilo i zadnjih par sezona meni ništa njihovo ne paše. Ne zbog dizajna, nego zbog brojeva.
Ja nosim 38/39 i uglavnom je odgovarao jedan od tih brojeva, no trenutno se gužvam u 38 i plivam u 39, onak, spadaju mi cipele s noge ( a baš sam ugledala neke divne jesenje cipele na visoku petu nakon sto godina, i bila spremna kupiti). Bata, s druge strane, ima za mene super broj 38, i tu bih spomenula CCC koji ima korektne brojeve i divnu Alpinu, koja ima međubrojeve. Zašto svi nemaju međubrojeve?

Narukvicu sam kupila prije par godina na nekom (ne sjećam se kako se točno zvalo, ajmo reći) modnom buvljaku, super je narukvica, izradile su je žene iz MoMe. Nedavno sam ih slučajno našla na FB i zaljubila se u nekoliko srebrnih i zlatnih verzija. Srećom pa su žene iz MoMe na godišnjem i ne rade trenutno :)



I took these pictures a couple of days ago, before this cold front came and turned everything into autumn.
I've actually had a plan to wear another pair of sandals, white wedges, but my all shoes are stored in boxes in the pantry, and since there is a dog living in the flat, everything is put into the pantry to keep away from her, so I couldn't even find the shoe box.

I've bought the dress a couple of years ago and it is still great, viscose made, has a waist line. I wore it on the blog, here.

The sandals are Bata, and I walk along the Vienna last summer for days, they are so comfortable.
Bata turned out to me one of my favorite shoe stores. Somehow, many shoe stores don't offer shoes that fit my feet. I wear size 38/39 and usually I will find something in one of these sizes, but recently I think shoe sizes have changed, and in some stores ( Deichmann) I can't even find anything that will fit.

The bracelet is bought at some fashion market. I recently found them on FB, two women are manufacturing jewelry (MoMa). I went through the photos and found a few more I liked, luckily they're on vacation now and don't take orders :)


}, 10);