petak, 16. rujna 2016.

B2B utrka/ B2B run


Jučer je u Zagrebu bio 2. B2B run. Sudjelovala sam, i istrčala.
Mogu vam reći da je bila baš dobra atmosfera, trčalo se kroz Zagrebački velesajam i kroz paviljone, do Bundeka i nazad u miljon i jednom zavoju.

Nisam trčala od zime, u nekoliko navrata mislila sam da će mi pluća prsnuti i da ću se složiti tamo na pod, drugima pod noge.
Bilo je jako puno ljudi, nekoliko tisuća, Svi dobre volje, sve je išlo bez problema.
Meni su bile zanimljive majice drugih tvrtki (svaka tvrtka je imala drugačije, svoje majice), kad uzmete u obzir da je to reklama firmi koju predstavljate, odlična ideja za reklamiranje.
Kako nisam bila najbrža niti među najbržima :) uspjela sam promatrati koliko odličnih ideja za reklamiranje na majicama ima.

Sinoć me je bolilo sve od vrata naniže, al prošetala sam psa još dvaput sinoć i danas još jednom, i mislim da te pseće šetnje ne daju da se muskulfieber razmaše. Malo hodam ko golub, al šta sad.

Trčanje je divna stvar, opušta me i ima meditativnu notu, iskopčam se i dišem i brojim.

Preporučam svima koji su u mogućnosti, probajte iduću godinu, ako već niste.


***********

Yesterday I've attended B2B run in Zagreb. I took part, and run the whole length.
It was a great atmosphere there, more then 3 000 people joined and ran 5 km.
It's been a while since my last running, I think it was back in the winter.
I've had a plan to prepare myself better, and run on weekends, but I didn't at the end.

Still, I managed although I thought, a few times, my lungs are going to explode.
And since I wasn't the fastest one, I enjoyed looking at other peoples's shirts. We were all wearing our companies' shirts with logos, and there were some great ideas and commercials to be seen.

Later, my body ached from the neck to the feet. Walking the dog a few time yesterday and this morning stopped the possible muskulfieber, and I feel better already. I walk like a pigeon, but who cares.

Running is a great way of doing something for yourself. to me it has also a meditative note.

In case you like running and have the opportunity, come and join next year!

srijeda, 14. rujna 2016.

Zeleni vir!



Ove godine posjetila sam Gorski kotar na godišnjem i moram priznati da mi više sjedaju svježe zelene šume po ovim vrućinama, nego nužno obala i more. Ne da su more i obala nešto loše, ali ja nisam za neka sunčanja i odgovara mi se hladiti i guštat u zelenilu.
Osim Lokvi, koje sam spomenula ovdje, posjetila sam i Zeleni vir. 

Zeleni vir nalazi se u Skradu i spada pod kategoriju zaštićenog krajobraza. Zeleni vir je izvor u dnu spilje, a iznad nje se spušta slap s visine od 70-tak metara. Voda iz jezera odlazi do hidrocentrale, koja je izgrađena davne 1911. i prva je hidrocentrala u Gorskom kotaru.

S obzirom da mjesecima nije padala kiša, uglavnom smo šetali uz suho korito potoka Jasle. Osim toga,  tek kad smo došli tamo saznali smo da nije moguće popet se do kraja Vrajžeg prolaza, tako da smo došli do malog vidikovca i vratili se nazad, jer su stepenice za dalje bile "u radovima".
Vrajži prolaz kanjon je dug 800 metara, na čijem kraju se nalazi spilja Muževa hišica, u spilji je jezero, a u jezeru su pronašli čovječju ribicu.
Ovo zvuči kao matrjoška, zar ne? sve nešto unutar nečeg. Pitam se što je unutar čovječje ribice ;)

Inače, u toj spilji se u 16. stoljeću sakrivalo lokalno stanovništvo pred turcima, vođa grupe je bio muškarac (iznenađenje, jelda?) i otuda naziv spilje. E, u tu spilju nismo uspjeli ući.

Čika je išla u Zeleni vir, naravno. Ovo nije njen ruksak, već moj. Ja sam nosila i ruksak i povremeno nju.
Moram pohvaliti njen napredak od zadnjeg penjanja u park šumi golubinjak, ovaj put je bila spremna i hrabro je savladavala većinu dionica. Problem je bio kod penjanja na šupljikave čelične stepenice, a ispod provalija.

Pokušala sam ne staviti 15 slika zelenila, fotografije uopće ne mogu prenijeti ljepotu prirode, zaista preporučam da se zaletite kad budete u prilici.

Na slici ispod, ovoj na kojoj pas tužno stoji na lajni, vidite ju?
E pa, ova situacija se dogodi kad vlasnica pusti psa da hoda bez lajne, sve bude super i svi se volimo, i onda pas u jednom trenutku odjuri uzbrdo na stranu i krene mahnito jesti ljudski drek. Nakon što sam ja prehodala Zeleni vir s njenom hranom i vodom i keksima na leđima, njoj zamiriše drek i možeš se fućkat, nema te hrane. Dobro da se nije uvaljala, čula sam da psi i to rade.

Ali na stranu drek moment, sve drugo s njom je bilo divno.
Ok, na kraju puta, pauza prije vožnje u zg, prepala je nekog tinejdžera dvometraša. Svjesna sam da svatko može nositi neke traume, ali bila je polukomična situacija gdje su dva todlera veselo trčala kraj Čike, i onda je neki dečko zavriskao jer ju je vidio, Čika se prepala jer wtf?! maše repom i leži na leđima pred njim. Onda je majka tinejdžera rekla sinu nek se zbroji, da nije pasica vuk.

Već je se boje, šta ćete ;)

Na kraju posta nalazi se mići mali film, da vidite slap :)

video


This year's vacation was oriented towards places on the land, not so on the coast. More and more, I prefer not to spent my free hours in the sun. It is too hot and too crowded.
This summer i visited Gorski kotar twice. First time it was Lokve, I wrote about that already, and the second time it was Zeleni vir. Zeleni vir basically means a green wellspring, and the name comes from a wellspring in a small cave, with a lake that looks green. In that lake the spring is hidden.

I took my dog Chica with me and she was a great traveler. On same parts she couldn't make it by herself and I needed to carry her, but she is more and more into walking and climbing the hills. I think soon she will be able to walk it by herself.

ponedjeljak, 12. rujna 2016.

Balerinke/ Flats.

Ako se nekim slučajem grozite balerinki, preskočite ovaj post :D

Imam jedne balerinke, imaju 4 godine. Divne su i udobne, nosim ih većinu godine, ali 4 godine nošenja se vide već na njima. Imala sam još jedne, tri godine, ovo ljeto su mi se raspale putem na posao.
Pokušavam zadnjih par godina kupiti balerinke.

Pomislili biste da nije neki problem, pogotovo u Zagrebu, naći cipele koje tražite, no ispada da ja imam nekakve ideje kako te balerinke trebaju izgledati, dućani obućom imaju pak ideje kako njihove balerinke trebaju izgledati, i nekako se ti skupovi ne preklapaju baš. Mjesecima sam hodočastila i nisam našla ništa.
Ne znam što se događa, ne znam jesu li se promijenili kalupi ili mi se stopalo mijenja. Ili oboje. Masa cipela me žulja, kad je moj broj, ili leti, kad je mrvu veća.
U špičastim balerinkama izgledam ko da sam ugazila u dvije lađe.
Plus, ja ne želim imati one mašne naprijed na cipeli, i rado bih da barem izgleda ko da će izdržati par sezona, i da nije od nekakve plastike..nisam ni ja najjednostavniji kupac, svjesna sam.

Tražim crne klasične balerinke. I kako to obično biva, ovo ljeto sam na kraju našla tri savršena para. I nijedan nije crn :)

Prve sam našla u nekakvoj šetnji Arenom, Peko je bio na sniženju i išla sam vidjeti što se nudi, i naišla sam na sivoroze kožne. Osjećaj u njima je ko da hodate po oblacima. Došlo mi je da odmah uzmem sve boje, i kako to biva, nisu imali crnu. Nisu imali ni išta drugo. Odem ja lijepo na internete, i zaista, nisu ni izbacili na tržište sve boje, ili bar više boja. Izbacili su valjda tri kombinacije boja.
Jedno vrijeme sam još obajala oko Peko dućana, nadala se da je i trgovkinja pogriješila i njihov web dućan, no jedan dan dočekala su me zatvorena vrata jer se dućan restaurirao, i shvatila sam to kao znak svemira da sjašim s pitanjem crnih Peko balerinki, pa sam odustala.
Ne znam vidi li se jasno na slici, peta je tamno siva, brušena koža.


Prije par tjedana vozim ja oca u banku, i dok sam plaćala parking skužim Borovo dućan i kao, idem samo škicnut što ima. Imali su konkretno sniženje na njihove proizvode, ja sam bezveze išla probati i našla dva para koji su mi se zalijepili na noge i molili me da ih ponesem sa sobom.
Sad imam tri para necrnih balerinki.

Pored srebrnorozih, sad imam magenta ljubičaste i crno-plavožute.
Rekla mi je Borovo teta da su to ručno rađene cipele, nisam znala da Borovo ručno radi obuću.
Jako su udobne, možda mrvu zatvorenije od klasičnih balerinki. Ove su iz kolekcije My Ballerinas.


Veselim se suhoj jeseni da ih iznosim prije zime.

Mislim da je vrijeme da prestanem s potragom za crnim balerinkama :)
I've been searching for good black leather flats for some time now. I have a pair, but they're four years old and you can see what years have done to them. I also had another par, that fell apart while I was on my way to work this summer. That was a fun day.

You could think living in the capital should make things easier, but I have certain criteria regarding shoes, shoe sellers have some criteria what they're selling, and rarely our criteria match.

I really would like to wear shoes that don't last for just season, I have preferences about details. Besides, either my feet have changed or the the shoe molds have, but it got complicated finding comfortable shoes. There is always something wrong, either the shoes are too tight or my feet fall out.

And so, while I was looking for my black flats, one day I entered a shoe store and found a perfect pair. Of non-black flats. They're so not black, they're silver-pink. So so comfortable, it feels I'm walking on clouds ( I think).
So I took them home with me, and tried to find similar flats in other color (maybe black?). The store not only didn't have a black pair, they didn't offer much more different colors neither.
One day I tried again and came back to the store, but the store was closed and under reconstruction, and I took that as a sign from Universe to finally stop searching for black flats.


A few weeks later, I was driving my father to a bank, and while I was paying the parking ticket, I saw a Borovo store having a nice sale (Borovo is a Croatian shoe brand), and I just entered to see what they offer. Well, they didn't offer black flats, I can tell you that, but I did find two beautiful pairs that fit my feet perfectly. One pair is bright magenta and the other one is black with yellow and blue details. Both pairs are hand made.

So, instead of a pair of black flats, I have three colorful pairs.
I think it is time I stop searching for the black ones :)

I'm also looking forward to wearing them before rainy fall comes.

srijeda, 7. rujna 2016.

Lokve!

Ove godine godišnji nije bio na moru. Bila sam na moru tamo negdje u srpnju, jedan vikend, no to je bio vikend bijeg.
Dvaput sam posjetila Gorski kotar za vrijeme godišnjeg, i oduševila se. Ne znam zašto ga prije nisam posjetila. Uvijek su neke druge destinacije bile u planu.

Gorski kotar je relativno blizu, sat i pol od Zagreba- osim ako uletite u gužvu ko da vozite od jučer. Onda put traje preko tri sata, jer glumite harmoniku po autocesti i na staroj cesti, kad se prebacite na staru cestu. Jedan savjet; ako idete na put, provjerite s guglom što veli za gužve. Točniji je od hak-a.
Gugl je navodio da je gužva i na autoputu i na staroj cesti. Hak je molio vozače da siđu na staru jer na staroj cesti nema gužve. (Ne znam otkud izvlače podatke, možda bacaju grah ili kosti i donose zaključke.)
Uglavnom, kad nije neočekivana vikend gužva, dođe se za oko sat i pol.
Gorski kotar vas potopi u svoje zelenilo i ne znate kud bi prvo gledali. Kud pogled puca, sve je zeleno, krajolik je divan i zapravo teško se odlučiti što (sve) posjetiti.

Ovom prilikom moram pohvaliti TZ Lokve jer sam ih nazvala i rekla da niš ne znam o Lokvama i nek mi sve savjetuju.
Sve su mi rekli. Žena koja je pričala sa mnom bila je toliko ljubazna da mi je rekla sve, kamo ići, što radi subotom, mogu li sa psom, s djecom, dokud se može autom, ma sve. Osim toga, poslala mi je na mob telefonske brojeve ljudi koji vode sve lokacije koje sam planirala posjetiti. Ako slučajno ovo čita, hvala joj.

Dan je bio prevruć, što u Gorskom kotaru znači da je dan bio sunčan :) i topao.
Od svačeg planiranog i ponuđenog, na kraju se išlo u Park šumu Golubinjak i Lokvarsko jezero.

Golubinjak je zaštićeni objekt još od 1955. Poznat je po svojim stablima i špiljama.
Kad uđete u šumu, najednom ne čujete buku s obližnjeg autoputa, ne čuje se ništa, hladnije je i mračnije i tiše samo mirišite šumu.
Penjali smo se, išla je i Čika. jako sam ponosna na nju, izdražala je sve, mada smo ju na nekimm dionicama morali dizati i spuštati jer je premala.

E da, zaboravila sam kao se spremati za penjanje, ruksak mi je bio krcat i kad sam počela nositi još i Čiku, zaključila sam da idući put idem samo s vodom u penjanje. Leđa su mi otpala.
Isplatilo se, jako mi je pasalo biti u prirodi. Provlačili smo se kroz špilje, u kojima je puno hladnije, Čika je lajala na nešto u mraku i bila u ovčarskom modu, trčala u krug oko nas po stazi i pazila da svi idemo dalje.

U park šumi postoji fast food ali ne prodaju standardni fast food jelovnik nego konkretnije stvari: juhe, tanjr pomfrija, tople obroke, pa ako vas put navede tamo, znajte da imate di jesti. Najbolje se sparkirati tik do ulaza u šumu, ispod nadvožnjaka (dozvoljeno je).

Nako golubinjaka otišli smo na Lokvarsko jezero. Možda niste znali (ja nisam) da je jezero nastalo potapljanjem naseljem od 69 kuća, i izgradnjom brane na rijeci Lokvarki.
Jezero je ogromno.
Sunce je tuklo u oči pa sam bila malo zaslijepljena ali imam par zamjerki oko uređenja: nema tu baš nekih turističkih sadržaja. Svjesna sam da se razina vode mijenja, pa se ne može nešto konkretno graditi, ali postoji jedan birc i jedna splav je na jezeru, i to je to. 
Ne znam, vidim tu potencijala za barem sezonski turizam, točno da su samo čamci za iznamljivanje i ležaljke na obali. Ovako dođeš i nemaš gdje trošiti novce.
s druge strane, svjesna sam toga da, kad bi se mjesto toliko krenulo razvijati, pitanje je bi li mi se sviđalo da horde ljudi krenu tamo provoditi vrijeme.

Odvela sam Čiku do jezera, da vidim hoće li se možda okupati. Ona je umjesto toga odlučila popiti jezero :)

Bilo je super provesti dan na svježem zraku, bez vlage, bez komaraca, bez smoga.

Osim Lokvi, posjetila sam i Zeleni vir, no o tome u idućem postu.




This year I've spent my vacation on the continent. I did go to the coast, but it was a weekend getaway in July.
I've never visited Gorski kotar before. It is a region in Croatia full with many natural beauties and lots of forests. And this year, I went there twice in ten days. First time, I visited Lokve.
Lokve is a place known for many things, we've managed to visit Park forest Golubinjak  and Lokve lake this time.

I must say here what a good experience I had with Lokve tourist board. I called them and asked them to advise me what to visit. the woman there was so helpful, she gave me all information and even sent some mobile phone numbers, in case I need some extra help.

Golubinjak is a forest with big old trees and with a few caves. It was great stepping inside the forest. In just a few steps, you don't here the noise anymore, it is colder and more quiet, and green is all around.
I took Chica with me and she walked with us all the time. She needed help a few time, because she is too small to climb some parts. I've learnt I have forgotten how to travel light, and while I was carrying my rucksack and my dog, I decided to bring only a bottle of water next time.

And while it was a hot humid day in Zagreb, here it was sunny and warm, and way more better.
After forest we went to Lokve lake, an artificial lake made in 1955. 69 houses were sunk to make this lake.
The lake itself is impressive but there is a lack in tourist offer and in my opinion, it can be better then this. There is just no possibility to spend some money on boats or beach chairs.
(On the other hand, if the offer were better, more people would come, and that   is repellent.)
I took Chica to the lake, I thought maybe she would like to swim, but she decided to drink the whole lake instead :)

It was great spending a day in the woods, without the humid air and mosquitoes.



}, 10);